Proljev

Proljev u pasa

UVOD

Prema definiciji proljev je pojava učestale defekacije, praćena povećanim volumenom i vlažnosti fecesa. Redovito se klinički javlja u bolesti probavnog sustava, poglavito tankog i debelog crijeva, ali i kod bolesti drugih organa poput gušterače, jetre, bubrega, kao i kod nekih metaboličkih poremećaja kao što je na primjer, poremećena funkcija štitnjače.

PODJELA

A) Prema mehanizmu nastanka:

1) Osmotski proljev - javlja se kada u crijevu zaostanu veće količine neprobavljenih tvari koje zadržavaju vodu, a to se dešava kod nedostatka nekih probavnih enzima, bolesti gušterače, oštećenja sluznice tankog crijeva uslijed upale, tumora, te kod preopterećenja tankog crijeva hranom.

2) Sekretorni proljev - nastaje kao posljedica aktivnog podražaja na stanice crijeva, zbog čega se pojačano luče elektroliti i tekućina u lumen crijeva, dok je s druge strane spriječena apsorpcija hranjivih tvari iz crijeva. Tvari koje izazivaju pojačano lučenje mogu biti bakterijski toksini, bakterije, virusi ili paraziti, koji oštećuju sluznicu crijeva.

3) Povećana propusnost stjenke crijeva - javlja se kod bolesti kod kojih dolazi do promjena na sluznici crijeva u vidu čireva ili nakupina abnormalnih stanica, čime je omogućen izlazak iona i tekućina u crijevo. Kod jačih oštećenja može doći i do krvarenja.

4) Poremećena pokretljivost crijeva - posljedica je ubrzane ili usporene peristaltike.

B) Prema trajanju:

1) Akutni proljev - javlja se naglo i traje kratko (do tri tjedna ili kraće). Feces je vodenast ili vodenasto-sluzav. Prate ga opći simptomi kao što su gubitak apetita, potištenost i povraćanje, a ako se javlja povišena tjelesna temperatura, dehidracija ili bolnost, u pitanju je teže oboljenje probavnog sustava. Većina akutnih proljeva je blagog tijeka i prolazi sama od sebe.

2) Kronični proljev - karakteriziran je duljim trajanjem (tri tjedan i duže) ili periodičnom pojavnošću. Obavezno moramo ustanoviti uzrok, te ga liječiti prema specifičnoj dijagnozi, nikako samo simptomatski. Uzroci su različite upale, crijevni paraziti, bakterijske i gljivične infekcije, bolesti gušterače i drugo.

C) Prema mjestu nastanka:

1) Tanko crijevo: volumen je značajno povećan, sluz je rijetko prisutna, feces može biti različite boje (krem-smeđa, ciglasto-crvena, zelenkasta…) uz prisustvo neprobavljene hrane. Hitnost i učestalost nisu prisutne, osim kod vrlo teške ili akutne bolesti, a moguće je i povraćanje kod težih upalnih promjena. Kod poremećene apsorpcije ili digestije moguća je nadutost i gubitak težine.

2) Debelo crijevo: volumen je normalan ili nešto povećan, sluz je često prisutna, nema neprobavljene hrane. Varijacije boje su rijetke, osim mogućeg prisustva svježe krvi. Prisutne su hitnost, grčevi, znatno povećana učestalost defeciranja. Gubitak težine se rijetko javlja kao i povraćanje. Nadutost se ne javlja.

DIJAGNOSTIKA

1 ) Služimo se anamnestičkim podacima, koji uključuju pitanja o trajanju, prehrani, apetitu, povraćanju, izgledu stolice, učestalosti defeciranja, količini i izgledu fecesa i slično, dok klinički pregled uključuje općeniti izgled životinje, tjelesnu težinu, izgled dlake, opće ponašanje i druge vanjske značajke.

2 ) Hematološka i biokemijska pretraga krvi jedna je od osnovnih metoda dijagnostike, a njome se služimo da bi odredili metabolički status životinje i stanje pojedinih unutarnjih organa.

3 ) Pretraga stolice jedna je od važnijih pretraga, a uključuje makroskopsku, parazitološku, mikroskopsku, bakteriološku i mikološku pretragu, specijalna bojenja, tripsin-test i elektronsku mikroskopiju.

4 ) Ultrazvučnu pretragu obavljamo u tri faze : prvo pretražujemo želudac zajedno sa dvanaestnikom, zatim pretražujemo zavoje tankog crijeva, a potom debelo crijevo i rektum. Rendgenološku pretragu obavljamo nakon UZV pregleda. Koristimo se nativnim snimkama , te kontrasnim pretragama, jer su promjene u tankom crijevu uglavnom mikroskopske ili funkcionalne.

5 ) Serološke testove (pretragu krvnog seruma) vršimo kod određivanja tvari u krvi koje se resorbiraju iz crijeva u krv (vitamini B12, folna kiselina, masti), zatim kod određivanja hormona čiji poremećaj može dovesti do proljeva (hormon štitnjače T4, hormon nadbubrežne žlijezde - kortizol), te kod dokazivanja antitijela/antigena (virusa, bakterija, parazita…) koji mogu izazvati proljev.

6 ) Od ostalih dijagnostičkih metoda možemo spomenuti endoskopiju i biopsiju crijeva.

TERAPIJA

A) Simptomatska

1. Dijeta: sa prethodnim postom u trajanju od 24 sata. Za akutni proljev treba davati hranu bogatu proteinima (na primjer, piletina bez kosti i kožice) sa lako probavljivim ugljikohidratima (kuhana riža) bez masti, dok je za kronični proljev potrebna detaljnija obrada pacijenta da bi se utvrdio točan razlog proljeva i tako odredila točna dijeta.

2. Nadoknada tekućine: nužna je, osobito kod akutnog proljeva i kod mladih životinja. Tekućinu kod blažih oblika proljeva nadoknađujemo preko usta, dok je kod težih oblika potrebna infuzija.

3. Lijekovi: uključuju preparate za zaustavljanje proljeva, preparate sa zaštitnim učinkom na crijeva, protu-upalne lijekove, lijekove protiv grčeva i slično. Osim toga, mogu se davati antibiotici i to kod dokazane infekcije crijeva sa bakterijama i rikecijama kao uzročnicima proljeva, odnosno kod težih oštećenja sluznice gdje postoji mogućnost otrovanja ili sepse.

B) Etiološka - odnosno uzročna terapija, je točna terapija određenog uzroka bolesti , kao što je operacija vađenja stranog tijela, davanje, na primjer, preparata gušterače koji manjkaju ili primjena ciljanog antibiotika nakon postavljanja antibiograma.

Autor: Larissa Steinberger, dr.vet.med.

BOLESTI TANKIH CRIJEVA PRAĆENE DIJAREJOM

Akutna dijareja je jedan od najčešćih uzroka zbog kojih vlasnici dovode svoje ljubimce veterinaru.

Vlasnik saopćava da pas ili mačka imaju rijetku ili vodenu stolicu koja u sebi može da sadrži sluz pa i primjese krvi. Profuzna, krvava stolica se javlja rjeđe ali kada god se dijagnosticira, radi se o vrlo ozbiljnim oboljenjima kao što su na primer parvovirusna infekcija ili teška infestacija crijevnim parazitima.

Drugi znaci koji često prate akutnu dijareju su : nedostatak apetita, životinja nije raspoložena za igru i šetnju, pije više vode nego obično i može da pokazuje bolnost u regiji abdomena. Povišena tjelesna temperatura i dehidracija se javljaju kod težih oboljenja tankih crijeva.

Uzroci akutne dijareje tankih crijeva su podijeljeni u sljedeće grupe :
1. akutne dijareje izazvane ishranom
2. akutne dijareje izazvane toksinima ili ljekovima
3. akutne dijareje izazvane infektivnim agensima
4. ekstraintestinalne akutne dijareje
5. urođene i neklasificirane dijareje

Akutne dijareje izazvane ishranom

Dijareja koja nastaje uslijed problema sa ishranom je vrlo česta kod pasa i nešto malo rjeđa kod mačaka. Mlade životinje su sklone da uzimaju u usta najrazličitije namirnice, predmete i biljke pa i da ih progutaju. Kod odraslih životinja problemi nastaju kada životinja pojede staru ili pokvarenu hranu, kada konzumira hranu koja za nju nije primjerena, kada vlasnik naglo promijeni način ishrane svoga ljubimca i kada životinja pojede veću količinu kostiju, kamenja, dlaka, drveta, bilja... Dijareja može da se javi i u slučaju da se životinja prejede. Pojedini psi ili mačke su osetljivi na određene komponente hrane, na primer na laktozu iz mlijeka, na masnu hranu, na začinjenu hranu na aditive iz gotove hrane za pse...

Da bi veterinar mogao da postavi pravu dijagnozu, važno je da vlasnik da što više podataka o načinu ishrane svog ljubimca, njegovim navikama, o okolini u kojoj pas provodi najviše vremena, o tome da li imaju naviku da preturaju po smeću ili love, da li im vlasnik daje ostatke svoje hrane.

Kada se ustanovi uzrok koji je do dijareje doveo, obično je dovoljno, da bi se problem rešio, da veterinar za oboljelog pacijenta prepiše odgovarajuću dijetu i režim hranjenja i pojenja. Ako se vlasnik savjesno pridržava propisanih mjera, dijareja se brzo smiruje i stolica se normalizira. Ponekad nije lako ustanoviti koja komponenta hrane dovodi do dijareje kod psa, i tada se propisuje eliminaciona dijeta da bi se uzrok ustanovio.

Akutne dijareje izazvane toksinima i lijekovima

Dijareja je čest neželjeni pratilac per oralne primjene lijekova i ljekovitih sredstava. Kod unošenja različitih toksičnih supstanci iz spoljašnje sredine, jedan od dominantnih simptoma je dijareja.

Od medikamenata koji mogu dovesti do dijareje najčešće su u pitanju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi kao što su na primjer aspirin ili brufen, lijekovi koji utiču na srčani rad, na primjer digitalis, ljekovi koji deluju protiv crijevnih parazita, lijekovi iz grupe citostatika, kao i mnogi lijekovi iz grupe antibiotika.

Egzogeni toksini sa kojima se životinje često sreću su : biološki toksini - enterotoksini koji nastaju uslijed zagađenja hrane Staphylococc-ama, trovanje teškim metalima, trovanje insekticidima gdje spada i predoziranje preparata za suzbijanje buha i krpelja kod pasa, trovanje kućnim ukrasnim biljkama...

Dijareju izazvanu toksinima i medikamentima obično prati i čitav niz drugih simptoma kao što su povraćanje, opća slabost životinje, nekoordinirani pokreti, drhtanje, tikovi, pojačana salivacija... Prateći simptomi kao i intenzitet dijareje zavise od vrste toksina ili lijeka koji je dospio u organizam životinje, kao i od količine unijetih materija.

Pošto dijareja čini samo jedan od simptoma trovanja, mora se prvenstveno otkloniti njen primarni uzrok, a zatim se dijareja tretira simptomatski.

Akutne dijareje izazvane infektivnim agensima

U grupu dijareja izazvanih infektivnim agensima spadaju
1. dijareje izazvane parazitima
- dijareje izazvane glistama
- dijareje izazvane protozoama
2. dijareje izazvane bakterijama
3. dijareje izazvane virusima
4. dijareje izazvane rikecijama

Dijareje izazvane parazitima - glistama

Crijevni paraziti koji se najčešće sreću kod malih životinja su :
- od oblih glista (Ascaridae) to su : Toxocara canis, Toxocara leonina kod pasa i Toxocara leonina i Toxocara cati kod mačaka.
- od pantljičara (Cestodae) to su : Dipylidium caninum Taenia pisiformis, T.taeniaeformis, Echinococcus spp. Mesocestoides spp.
- od ankilostomida (Ancylostomidae) to je Ancylostoma caninum, i od uncinarija (Uncinariae) to je Uncinaria stenocephala.

Dijareje izazvane parazitima - protozoama

Crijevne protozoe koje se najačešće sreću kod malih životinja su :
- od kokcidija (Coccidiae) to su : Isospora, Cryptosporidium i Toxoplasma
- od giardija (Giardiae) to jr Giardia duodenalis


DIJAREJE IZAZVANE PARAZITIMA - GLISTAMA

Crijevni paraziti su čest problem kod pasa i mačaka. Oni mogu da izazovu vrlo blage ili čak neprimjetne kliničke simptome, ali mogu da izazovu vrlo tešku i ozbiljnu kliničku sliku, tako da je čak i život životinje doveden u pitanje. Kod mladih životinja češća je pojava teških simptoma prilikom infestacije crijevnim parazitima, ali ne treba da se previdi da je čest uzrok kronične dijareje kod odraslih pasa i mačaka prisustvo crijevnih parazita.

Mlade životinje infestirane crijevnim parazitima pokazuju sljedeće simptome : neraspoložene su, bezvoljne su, apetit im je slab, dlaka im je suha i lošeg kvaliteta, trbuh im je često nadut i na pritisak bolan, prisutan je i profuzan proljev kome mogu ali i ne moraju da se primjete crijevni paraziti. Ponekad mlada životinja i povraća i dešava se da u povraćenom sadržaju budu primetni crijevni paraziti.

Kod odraslih životinja infestacije crijevnim parazitima obično nisu primetne za vlasnika. Jedini simptom koji vlasnici primijete je prisustvo dijareje manjeg ili većeg intenziteta. Dijareja može da bude prisutna stalno ili da se javlja povremeno, može da bude u vidu potpuno tečne ili kašaste stolice, i u stolici mogu ali i ne moraju da se pojave crijevni paraziti.

Infestacije crijevnim parazitima, naročito kod mladih životinja su opasne i zato jer često dolazi do sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima.

Za dijagnostiku crijevnih parazita presudan je koprološki pregled koji vrši veterinar i na osnovu čijih rezultata veterinar propisuje najefikasniji lijek za otklanjanje crijevnih parazita.

U prethodnom članku izvršili smo podjelu crijevnih parazita-glista koje se najčešće sreću kod pasa i mačaka, a sada ćemo o svim navedenim uzročnicima govoriti malo više.

Oble gliste (Ascaridae)

Postoje četiri potencijalna puta za infestaciju oblim glistama i to su : prenatalna infestacija štenaca transplacentarnom migracijom (migracija uzročnika kroz posteljicu), infestacija štenaca i mačića putem majčinog mleka, infestacija per oralnim unošenjem infektivnih jaja i infestacija putem per oralnog unošenja intermedijalnog i slučajnog domaćina (miševi, ptice, insekti...) parazita. U tijelu domaćina, askaride prolaze kroz više razvojnih oblika i migriraju kroz organizam domaćina prolazeći kroz jetru, pluća, gastrointestinalni trakt i tkiva.

Gotovo svi novorođeni štenci infestirani su sa larvama T.canis koje se nalaze u njihovim plućima zbog transplacentarne migracije parazita.Zbog toga, štenci u starosti od tri nedelje, u svojim crijevima imaju odrasle askaride koje proizvode jaja, tako da se u fecesu štenaca nalazi veliki broj jaja.

Terapija i preventiva - Na tržištu postoje mnogi efektivni preparati za tretman askaridoza. Pošto se većina štenaca rađa infestirana askaridama, potrebno je da se prvi tretman štenaca protiv crijevnih parazita izvrši između druge i treće nedjelje starosti, prije nego što se jaja askarida prvi put pojave u fecesu štenaca.Tretman treba ponoviti i u četvrtoj, šestoj i osmoj nedelji starosti štenaca da bi se uništile askaride koje su dospjele u organizam prenatalno, putem majčinog mlijeka i unošenjem infektivnih ova preko usta. Zajedno sa štencima, obavezno treba tretirati i kuju.

Preventivni tretman pasa i mačaka protiv crevnih parazita je obavezna mera i u zdravstvenoj zaštiti ljudi. Postoji mogućnost infekcije ljudi, a naročito dece larvom T.canis i oboljenje se naziva Viscelarna larva migrans. Zbog toga, sve pse i mačke treba preventivno čistiti od glista u intervalima od tri do šest meseci. Bilo bi poželjno da se i dva puta godišnje izvrši koprološki pregled izmeta pasa i mačaka pogotovu kod životinja koje puno borave sa decom.

Pantljičare (Cestode)

Infestacija patljičarama kod pasa i mačaka obično ne dovodi do teških kliničkih simptoma. Moguća je pojava proliva jačeg ili slabijeg intenziteta ali opšte stanje životinje nije drastično poremećeno.

Dipylidium caninum je pantljičara koju prenose buhe i koja izaziva intenzivan svrab u predelu anusa tako da se pas liže i grize u tom predelu i "vozi se na zadnjici".

Echinococcus spp. je pantljičara koja ne izaziva primetne simptome kod infestiranog psa ili mačke, ali izaziva vrlo ozbiljno i teško oboljenje kod ljudi. Psi i mačke se najčešće infestiraju ehinokokusom kada pojedu higijenski neispravno meso koje nije termički obrađeno.

Redovna dehelmintizacija (terapiranje sredstvima protiv crijevnih parazita) kao i kontrolni koprološki pregledi izmeta životinja su najvažnije mjere u zaštiti zdravlja i ljudi i životinja. Ankilostomide (Ancylostomidae) i Uncinarije (Uncinariae).

Znaci infestacije Ancylostoma-om caninum variraju od neprimjetnih do krvave, profuzne stolice, povraćanja, opće slabosti, nedostatka apetita, dehidracije i zaostalosti u rastu. Kod teško invadiranih štenaca javlja se anemija koja može dovesti i do uginuća.

Infestacija ankilostomama nastaje prenatalno, putem majčinog mlijeka, unošenjem infektivne larve preko usta, unošenjem slučajnog domaćina i penetracijom infektivne larve kroz kožu.

Patogeno djelovanje parazita je u direktnoj vezi sa količinom krvi koju ovi paraziti posisaju, kao i sa krvavljenjima i gubicima tečnosti koji oni u crijevima izazivaju.

U prevenciji oboljenja izazvanih ovim parazitima jako je važna redovna dehelmintizacija pasa i mačaka i to po istoj shemi koja je navedena kada smo govorili o oblim glistama.



Autor: dipl.vet.spec.Nikoleta Novak
Izvor: www.vetnovak.com

DIJAREJE IZAZVANE PARAZITIMA - PROTOZOAMA

U odnosu na parazitarne dijajreje izazvane glistama o kojima smo govorili u prošlom članku, parazitarne dijareje izazvane protozoama predstavljaju daleko manji problem u veterinarskoj praksi malih životinja. Za većina protozoa, koje mogu da budu uzrokovači oboljenja pasa i mačaka, su potrebni posebni uvjeti da bi ispoljile svoje patogeno djelovanje. Za razliku od pasa i mačaka, protozoarna oboljenja tankih crijeva su veliki problem u intenzivnom držanju živine i kunića.

Predisponirajući faktori koji su potrebni da bi do infekcije protozoama kod malih životinja došlo su : visoka virelencija agensa, visoka infektivna doza, nizak ili smanjen imunitet domaćina, postojanje još nekog oboljenja domaćina, velika populacija pasa ili mačaka na malom prostoru (odgaivačnice, pansioni za psei mačke), nekvalitetna ishrana i nehigijenski uslovi držanja životinja.

Kokcidije (Coccidiae)

Najaveći broj kokcidija koje se pronalaze u tankim crijevima pasa i mačaka su komensali i ne izazivaju nikakve patogene efekte. Izosporijaza i kriptosporijaza su najčešća oboljenja pasa i mačaka izazvana kokcidijama.

Izosporijaza je kod pasa izazvana sa Isospora canis, I. ohioensis i I. burrowsi, a kod mačaka sa Isospora felis. Psi i mačke se najčešće inficiraju kada im u organizam iz kontamirane okoline dospijju infektivne oociste, ili kada konzumiraju meso prelaznog ili slučajnog domaćina zaraženo infektivnim oocistama.

Mnogi štenci i mačići su inficirani isosporama ali ne pokazuju nikakve simptome, niti imaju bilo kakve smetnje u funkcioniranju sistema za varenje - dobro jedu i napreduju. Klinički simptomi se javlju kada je infekcija oocistama jako velika zbog loših uvjeta držanja mladunaca - prenatrpanost, nehigijena, nekvalitetna ishrana, držanje mladunaca sa starijim kategorijama, postojanje još nekog oboljenja, poremećaji u varenju... Naročito rizični prostori za držanje štenaca i mačića su pet-šopovi, uzgajivačnicei pansioni za pse.

Najčešći klinički znaci izosporijaze su dijareja, koja može da varira od kašaste stolice do profuzne dijareje sa primjesama krvi i sluzi u sebi, nedostatak apetita ili jako slab apetit, dehidracija, gubitak na tjelesnoj težini i povraćanje.

Dijagnozu postavlja veterinar pregledom svježeg fecesa i pronalaskom oocista u njemu. Međutim, pronalaženje oocista u fecesu je normalno i kod potpuno zdravih životinja. Kod odraslih životinja, oociste se vrlo često nalaze u fecesu ali ne prouzrokuju nikakve simptome niti ugrožavaju zdravlje životinje. Takođe, oociste mogu da se pronađu u fecesu životinja koje imaju proljev, ali da one nisu uzrokovači proljeva. Zbog toga je potrebno da veterinar ustanovi sve simptome kao i način držanja i nege životinja, a naročito treba da obrati pažnju na starosnu kategoriju pacijenta, da bi mogao da postavi točnu dijagnozu.

U terapiji je često dovoljno da se poboljšaju uvjeti higijene, držanja i njege životinja, pa da simptomi nestanu. Kod upornijih infekcija, primjenjuju se lijekovi iz grupe kokcidiostatika.

Kriptosporijaza - je oboljenje koje se povremeno javlja kod štenaca i mačića. Uzročnik je Cryptosporidium parvum koji nije izrazito specifičan parazit jedne životinjske vrste, tako da su telad ili jagnjad čest izvor infekcije za štence i mačiće. Moguća je i infekcija ljudi ali samo kod onih kod kojih je imunitet jako suprimiran (na primer ljudi oboleli od AIDS-a

Kod mladih životinja, kriptosporijaza se manifestuje vodenastom stolicom, slabim apetitom i dehidracijom, dok kod starijih životinja, nema simptoma da je životinja kriptosporama zaražna.

Terapija inficiranih životinja najčešće nije potrebna, već je dovoljno da se poboljšaju uslovi držanja i njege, jer je oboljenje samolimitirajuće. Međutim, kod životinja kod kojih je imunitet suprimiran, neophodno je primeniti odgovarajuću terapiju. Problem u terapiji kriptospoijaze je u tome što vrlo slabo reagira na terapiju, i vlasnici moraju da budu spremni na lošu prognozu.

Gijardije (Giardiae)

Giardia spp. je protozoa koja parazitira u prednjim dijelovima tankih crijeva mnogih životinjskih vrsta, uključujući i pse i mačke.

Glavni izvori infekcije za pse i mačke su hrana ili voda u kojima su prisutne infektivne ciste giardije. Divlje životinje su rezervoari giardija, domaće životinje mogu da se zaraze kada piju vodu iz bara, potoka ili kada pojedu neki otpadak ili inficiranu divlju životinju.

Klinički znaci giardioze se javljaju kod štenaca i mačića, dok kod odraslih životinja infekcija obično prolazi subklinički. Kod mladih životinja javlja se obimna dijareja, neprijatnog mirisa i svetle boje. Životinja slabo jede ili nema apetita i mršavi. Dijareja, kao najkarakterističniji znak, može da bude akutna ili kronična, može da se javlja povremeno ali može i da traje stalno. Obično je infekcija giardijama miješana sa nekom virusnom, bakterijskom ili parazitarnom bolešću. Kod ljudi je moguća infekcija giardijama, ali obično kod osoba sa imunodeficijencijama.

Na giardiozu veterinar uvek može da posumnja kada ima slučajeve dijareje kojima ne može da otkrije uzrok i ako je od sličnih simptoma obolelo više životinja koje se zajedno drže. Dijagnozu giardioze postavlja veterinar pregledom fecesa obolele životinje. Međutim, nije lako pronaći parazita koprološkim pregledom, pogotovu ako pregledač nije dovoljno iskusan, tako da negativan nalaz ne isključuje mogućnost infekcije giardijama.

Prognoza za životinju obolelu od giardioze je odlična kada se odgovarajuća terapija primeni dovoljno dugo.

DIJAREJE IZAZVANE VIRUSIMA

Virusne infekcije su vrlo čest uzrok dijareje kod pasa i mačaka. Neki virusi se nalaze u tankim crijevima pasa i mačaka i ne izazivaju nikakve smetnje u njihovom zdravstvenom stanju, ali postoje i virusi koji izazivaju vrlo ozbiljna i po život opasna oboljenja pasa i mačaka.

Dijareja može da bude simptom virusnih oboljenja koja su lokalizirana prvenstveno u digestivnom traktu kao što su parvovirusna, rotavirusna i koronavirusna infekcija. Međutim, dijareja može da bude i jedan od simptoma teških virusnih oboljenja koja napadaju i druge organe i organske sisteme kao što su štenećak, mačeća leukemija i mačeća imunodeficijencija (FIV).


DIJAREJE IZAZVANE BAKTERIJAMA

Psi i mačke mogu da budu zaraženi mnogim bakterijskim vrstama od kojih su neke vrlo opasne po ljudsko zdravlje, tako da životinje mogu da predstavljaju rezervoar u infekciji ljudi. Bakterije koje su opasne po zdravlje ljudi, a koje izazivaju i oboljenja životinja najčešće su Salmonella, Campylobacter i Yersinia.

Salmoneloza

Salmoneloza je infektivna bolest izazvana bacilom. Postoje stotine seroloških tipova i varijanti Salmonele. Neki od serotipova su strogo specifični za vrstu, ali neki tipovi izazivaju oboljenje kod mnogih vrsta sisavaca pa i ptica. Izoliran je i veliki broj serotipova Salmonele iz izmeta klinički zdravih pasa i mačaka. Salmonela je organizam koji je vrlo otporan i dugo preživljava u spoljašnjoj sredini. Psi i mačke se najčešće inficiraju kada preko usta unesu infekte, bilo zagađenom hranom ili vodom, ili kontaktom sa drugom zaraženom životinjom ili prelaznim domaćinom. Mlade životinje su podložnije infekciji od odraslih životinja, pogotovu ako se drže u uvjetima loše higijene, ako se drže miješano sa starijim kategorijama u uzgajivačnicama, pet-shop-ovima ili ako su već oboljele od neke bolesti.

Klinička slika

Infekcija Salmonelom može da se manifestuje u tri oblika: infekcija bez ikakvih simptoma, gastroenteritis i gastroenteritis sa bakteriemijom (prodor bacila u cirkulaciju). Kod pasa je daleko češća asimptomatska infekcija. Razvoj simptoma salmoneloze se češće pojavljuje kod onih životinja kod kojih je imunološki status ili način i uslovi držanja promijenjeni. Salmoneloza se češće javlja kod životinja po izvršenim kirurškim tretmanima, kod onih koji su pod imunosupresivnom terapijom, kod onih koje su dugo bile pod antibiotskim tretmanom i kao komplikacija neke druge bolesti (na primer parvoviroze).

Klinički znaci salmoneloze obično nastaju tri do pet dana od kada je životinja došla u kontakt sa infektivnim agensom, a simptomi se manifestuju u vidu vodenaste ili sluzave dijareje koja kod teških oblika može da sadrži u sebi i krv, povraćanja, povišene telesne temperature, opšte slabosti, abdominalnog bola i brze dehidracije oboljele životinje. Kod težih oblika salmoneloze može se razviti, često fatalna bakterijemija i septikemija koje prate simptomi šoka.

Dijagnoza

Dijagnozu salmoneloze veterinar postavlja na osnovu svih podataka koje dobije od vlasnika životinje o zdravstvenom stanju i bolestima psa/ mačke, o navikama životinje, o smeštaju i načinu držanja životinje, kao i na osnovu kliničke slike i labaratorijskih metoda izolacije Salmonelle iz uzorka fecesa ili krvi obolele životinje.

Terapija

Terapija se primjenjuje kod životinja koje ispoljavaju kliničke simptome u vidu opće slabosti, povišene telesne temperature, jakog proljevai povraćanja kao i kod onih sa znacima sistemske infekcije. Kod životinja sa blagim kliničkim simptomima ili kod životinja koje su inficirane ali ne ispoljavaju nikakve simptome primena antibiotske terapije je diskutabilna. U terapiji se takođe po potrebi primjenjuju i rastvori elektrolita i mineralno-vitaminski preparati. Poboljšanje uvjeta držanja oboljele životinje je neophodno da bi se saniralo ovo oboljenje.

Prognoza kod životinja obolelih od Salmoneloze je dobra osim kod životinja koje pokazuju simptome septikemije i bakterijemije. Smrtnost je veća u onim slučajevima kada se puno životinja drži zajedno na malom prostoru, na primjer u uzgajivačnicama, pet-shop-ovima i sl.

Kampilobakterioza

Uzročnik kampilobakterioze kod pasa i mačaka je Campylobacter jejuni. Ovaj mikroorganizam je raširen među životinjskom populacijom svuda u svijetu, kako među domaćim tako i među divljim životinjama. On može da izazove oboljenje kod životinja ali može i da se nađe kao slučajan nalaz u crijevima kod potpuno zdravih životinja. Kampilobakterioza kao oboljenje izbija obično u uslovima slabe higijene i držanja životinja, kao što su loše uređene i nečisto držane uzgajivačnice, pansioni za pse, prodavaonice sa kućnim ljubimcima.

Psi i mačke predstavljaju značajan rezervoar Campylobacter-a i potencijalni izvor infekcije za ljude. Kod ljudi Campylobacter izaziva zapaljenje tankih i debelog creva, a ponekad se javljaju i teški znaci bakterijemije.

Klinički simptomi

Većina pasa i mačaka u cijrevima nose uzročnike kampilobakterioze, ali ne pokazuju nikakve simptome. Postavlja se pitanje da li Campylobacter jejuni samostalno dovodi do oboljenja, ili je za nastanak kampilobakterioze potrebno postojanje nekog drugog primarnog oboljenja kao što je parvoviroza, postajanje crijevnih parazita i sl. Infekciji su sklonije mlade životinje koje su već oboljele od nekog primarnog oboljenja ili su pod imunosupresivnom terapijom. Opisani znaci kampilobakterioze su vodenasta ili vodenasto-sluzava stolica koja u sebi može da sadrži i krv. Tjelesna temperatura je obično u granicama normale.

Dijagnoza

Definitivnu dijagnozu kampilobakterioze je teško postaviti, pošto su za izolaciju Campylobacter-a potrebne specijalne hranljive podloge, uzorak stolice za analizu je potrebno uzeti direktno iz rektuma i što pre staviti uzorak na hranljivu podlogu, a i Campylobacter je čest nalaz u stolici zdravih životinja.

Terapija

U terapiji kampilobakterioze kod ljudi koristi se erytromycin, i životinje mogu da se tretiraju ovim antibiotikom sa velikim uspjehom. U toku terapije životinje vlasnici treba da provode pojačane higijenske mjere u držanju životinje, jer se bakterije pojačano eliminiraju spoljašnju sredinu preko stolice koja postaje moguć izvor infekcije ljudi.

Jeršinioza

Yersinia enterocolitica je mikroorganizam koji je raširen svuda u sijvetu i koji kod ljudi, a ponekad i kod životinja može da izazove zapaljenje tankih i debelog creva. Od pasa obično oboljevaju štenad i bolest se karakterizira dijarejom koja je sluzavo-krvava, tenezmusima ali bez prisustva općih simptoma.

Kod pasa oboljelih od jeršinioze prognoza je dobra, i poslije odgovarajuće antibiotske terapije psi ozdravljuju bez posledica.